O nama
Osnivači udruge Alba Lumina
Udrugu Alba Lumina osnovale su osobe koje su i same iskusile gubitak i odlučile stvoriti prostor suosjećanja, razumijevanja i zajedništva.
Danas je Alba Lumina više od naše osobne priče.
To je prostor koji nastaje iz želje da nitko ne mora prolaziti kroz gubitak potpuno sam. Mjesto susreta, podrške i razumijevanja za osobe koje se nose sa smrću voljene osobe, ali i drugim životnim gubicima koji ostavljaju dubok trag.
Kroz razgovore, grupe podrške, edukativne sadržaje i stvaranje sigurnog prostora za zajedništvo, želimo graditi zajednicu u kojoj tuga nije nešto što treba skrivati ili što treba što prije proći, već ljudsko iskustvo koje zaslužuje vrijeme, poštovanje i prisutnost.
Ako Alba Lumina može nekome biti malo svjetlo u trenucima tame, tada njezino postojanje ima smisla.
Moja osobna priča
Moje ime je Tanja. Ja sam inicijatorica osnivanja udruge i majka koja je izgubila dijete.
Tog dana 10.07.2024.g., moj se život zauvijek promijenio.
U prometnoj nesreći izgubila sam svojeg sina Benjamina. Mjesec dana ranije proslavili smo zajedno njegovu maturu i njegov devetnaesti rođendan.
Sa gubitkom njega, izgubljeni su i svi njegovi snovi i želje koje neće moći ostvariti, a ostala je ljubav, čista i neiskvarena ljubav koju je davao i primao. Ostala su sjećanja…..
Nema tih riječi koje mogu opisati kako je to ostati bez djeteta. To nije tuga kakvu poznajemo. To je praznina u dubini tvojeg bića. Mračna rupa i tišina koja te kida iznutra. Nepravda koju ni vrijeme ni razum ne mogu ublažiti.
U danima nakon gubitka, svijet je nastavio ići dalje, a ja sam stajala nepomično zaleđena u šoku i boli. Ispod svake izgovorene i neizgovorene riječi bio je krik koji nitko ne čuje.
S vremenom sam shvatila da ne trebam i ne mogu dalje onako kako se od mene očekuje. Mogu i želim ostati sa tugom. Mogu je nositi i mogu postojati unatoč njoj.
Iz tog mjesta tuge, ali i tihog otpora, nastala je Alba Lumina.
Ne kao pokušaj da se tuga “popravi”.
Ne da se život vrati kakav je bio – jer ne može.
Niti da ja budem kakva sam bila – jer ne mogu.
Nego da stvorim novi prostor iz te praznine:
– za sve koji su izgubili
– za sve koji se ne prepoznaju u riječima utjehe koje ne pomažu
– za one koji žele biti saslušani bez savjeta
– za one koji žele biti podržani u svojoj tišini
– za one kojima je potrebno razumijevanje i suosjećanje jer smo doživjeli, proživjeli i preživjeli, a da ni sami ne znamo kako.
Alba Lumina znači zora svjetlosti. Ne jer će bol nestati, nego jer vjerujem da čak i kroz najgušću tamu može proviriti nešto tiho, blago i ljudsko. Veza. Suosjećanje. Priznanje.
Ova udruga nije odgovor, ali je mjesto gdje smijete biti i osjećati.